........MALA ZAPAŽANJA MALOG ČOVEKA - VELIKI LJUDI SE BAVE NEČIM DRUGIM......
bebili | 19 Oktobar, 2009 22:07
Taman kad pomislim da nista ne moze vise da me iznenadi, nesto il’ neko se nadje da obavi taj castan zadatak.
Da ne ulazim u licne detalje - nisu zanimljivi , ali cudim se kako se to neki svet promeni i poleti u nebesa kad zaradi malo ili malo vise para.
Padaju mi razne asocijacije na pamet, od zabe koja dize nogu da se potkuje, do opanka na kom je izrasla stikla…
Dodjes u poziciju da si nepozeljan u necijem zivotu, jer si svedok vremena kad nam prijatelji nisu bili « neko i nesto ».
Nije lepo da se secas vremena kad su ti prijatelji u ormanu imali tri suknjice i dva dzemperica i z »Beteks »-a , vremena kad se natezu oko toga da li prvo da plate telefonski racun ili struju, kad se jela pasuljica i kad nije moglo da se odvoji ni za vikend na Divcibarama.
Ih, ko jos pamti ta vremena…
Ja pamtim, sta cu, al’ zamislite ovog sto si mu u zivotu nepozeljan. Zamislite situaciju :
Uspeo si u zivotu i taman se napenalis da nekom ispricas , sav vazan kako si kupio neku Max Maru i dosao sa Ibice, a onda se setis da taj neko ne pada na Max Maru.
Nikad i nije, voli Armanija i nosio ga je jedno dve decenije pre nego sto si ti i cuo za Max Maru.
Dignes nos, zauzmes stav « ne dodiruj,uspeo sam i bogat sam », nadobudno pustis pogled po okolnom roblju i nizoj vrsti kojom si okruzen…ceo se Suncev sistem vrti oko tebe.
Taman kad pocnes da iskreno verujes u to, sretne te najbolji prijetalj, koji te poznaje tries’ godina…
To vise nije prijatelj nego svedok!
I to nepozeljan!
Krenes sa verbalnom folirazom, ton ti je na pocetku opusten,trudis se, a prijatelj te gleda…sav u cudu…
Podbocio se i ceka da prodje uvodni performans, pa da se izgrlite i izljubite kao nekad dok je sve bilo egal.
Mi’sim…ako cemo posteno… nikad nije bilo nista sustinski egal, jer si ti vazda bio ruzno pace koje je cekao svoju priliku. To znas i ti i svedok.
I svaku priliku koja se pojavila si pomno pratio, proucavao i ni jednu nisi propustao, a taj tvoj prijatelj se « bahatio », uvek postizao sa malim prstom ono sto ti nisi ni sa obe ruke.I istim tim malim prstom prijatelj – svedok sve to ispustao i bacao, dok si ti na svoje ostvarene planove legao.
I pokrio se sifonjerom.
Napunjenim ovlovom.
I sad, tvoj bahati nepozeljni svedok te gleda.
Do skoro samo prijatelj, gleda te onako kao i uvek, prijateljski i ceka da pocnes opet da se ponasas normalno, ali jok !
Ti si uspeo da se uzveres na neke pozicije, fali ti samo malo da sve bude savrseno, ali ajd’sad da ne cepidalacis.
Puni ti dzepovi i prazno ti srce.
Al , jebes srce, ionako se moze presaditi, ako imas dovoljno kinte…
I tako stojis sa svedokom, a svedok stoji sa prijateljem, tj. Tobom I odjednom dele vas kilometri…eoni…galaksije…
Ti se cudis sto ti svedok ne zavidi na tvom uspehu.
Po tvom kriterijumu, za zavist su se stekli svi uslovi !
Svedok - Prijatelj se cudi sto pokusavas da budes ono sto nisi.
Ako je pravi prijatelj, nece te izneveriti i uspece da prepozna situaciju I da ti kaze:
- Ih, bas ti zavidim!
Ali ti negde tacno osecas da ti ne zavidi i da ne moze da ti zavidi, jer primecuje ono malo sto ti nedostaje da sve bude savrseno.
Sreli ste se i sta sad?!
Ti imas uspeh i novac, prijatelj- svedok ima osmeh u ocima i zadovoljstvo u srcu.
Ako cemo posteno – svako je dobio ono sto mu je s pocetka bilo vazno.
I svako je svoje « imovanje » platio cime je mogao.
Ili cime je hteo…I za sta je imao stila. Ili belih bubrega.
Ja stvarno razumem da se nisu svi rodili sa zlatnom kasicicom ispod jezika.
Ali sto mnogi pokusavaju naknadno tokom zivota da stave ceo zlatni escajg za 12 persona pod jezik – to mi nikad nece biti jasno.
Ako si gladan – mozes jesti i prstima, pa escajg gubi na znacaju.
Zanimljivo je kako ti ljudi nikad ne pominju svoje poreklo , kad najzad do’vate svoje snove.
Mozete ih cuti kako do najsitnijih detalja opisuju diiiivan Samsonite kofer koji su doneli iz Bazela (“Ah , sreca je bila na mojoj strani, jos je bio i na popustu”), opisuju neverovatne slike iz Luvra (“Ali nemas pojma kako to izgleda uzivo” ), ali ih nikad necete cuti kako pominju dedu koji je imao lepu stalu, strica kog su iskolovali tako sto su prodali 2 njive preko reke, kucicu u kojoj nije bilo vode, da im se pradeda zvao Spasoje.
Ja ne razumem zasto se mi u seljackoj zemlji stidimo da se prisetimo svojih korena, nego nabavimo koji hektolitar herbicida da ih do kraja zatremo?
Dodje mu sramota sto uopste imas korene…
Pa ako ih ne upamtimo i ne negujemo – sta ce nas drzati za majcicu zemlju?!
Najnoviji model mobilnog telefona, koji ce za dva meseca biti proglasen za tehnoloski raritet?
Napostenije bi bilo da svi imamo dugmence koje mozemo da pritisnemo kad resimo i izbrisemo iz secanja te neke nepozeljne detalje iz biografije, u nasem secanju , a narocito u secanju nasih bliznjih.
A u tim secanjima nasih bliznjih, dok smo bili mi-mi zivimo i dalje veseli, neoptereceni i sa malo para u novcaniku, ali sa mnogo duse , nadanja i zelja…
Mozda smo sebe zaboravili iz tog perioda, a mozda smo tad bili bolji
i
spontaniji nego sto smo sad, kad imamo kreditne kartice, pune pasose i nekoliko
pozlacenih servisa za rucavanje ?
Hm…mozda ipak, vise nista ne moze da me iznenadi?
rene | 19/10/2009, 23:45
Pridruzujem se CASPER.
Tekst je ODLICAN!
Medjutim, to su surove zivotne istine.
Jos je bolnije kada ti se tako nesto UNUTAR porodice.
A dogadja se...
mandrak72 | 20/10/2009, 00:40
Ma mogu oni da izađu iz poljskog Wc-a, ali ne može Wc iz njih.
pozdrav
Williamsweaw | 21/10/2021, 13:08
https://maps.google.com.mm/url?sa=t&url=https://xgalakts.ru/login.php
космические стратегии на пк лучшие|
Браузерные космические стратегии|
космические стратегии на пк|
Браузерные космические стратегии|
Ih, kao da ja mogu da stanem u reč - dve...
Imam 45 godine i racunam ( nadam se) da sam vecinski vlasnik svog zivota.
Vise me nista ne iznenadjuje - sem dobrote i paznje.
Radujem se svemu, prastam svima i biram svoje.
Omiljena sentenca mi je :
- Bolje da me mrze zbog onoga sto jesam, nego da me vole zbog onoga sto nisam .
Zivim svoju sentencu pretocenu u svakodnevicu i prilicno sam istrajna u postavci.
Neki mi i danas spocitavaju da mi je postavka neprofitabilna.
I u pravu su.
S njihove tacke gledanja…
S moje tacke gledista , radujem se sto nemamo iste tacke s kojih posmatramo zivot!
Za veliki deo srece koju imam zahvalna sam svom coveku i blagodarna na svemu cemu me naucio.
Za najlepse trenutke u mom zivotu zahvalna sam njegovom sinu,
koji mi je sa svojih 5 godina utrcao na zivotni teren i ostao na njemu!
Meni je polako vreme da sednem na trenersku klupu i da ga bodrim da odigra svoje sto bolje.
Dosegla sam neki svoj ekvilibrijum.
Nemam šta da dodam, ni da oduzmem.
Samo malko sabiram razne utiske na jednom mestu...
Ako vam se ne svidja ono sto citate, slobodno stisnite mali X u gornjem desnom uglu.
Zivot je kratak da biste se zamarali onim sto vam se ne dopada.
« | Oktobar 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Re: Znam te pusko dok si pistolj bila….
casper | 19/10/2009, 23:23
Sjajno napisan tekst...
Steta sto ga nece citati bas ti"napucani", i sto ako se nadje neki takav nece razumeti poentu.
Svaka cast!