........MALA ZAPAŽANJA MALOG ČOVEKA - VELIKI LJUDI SE BAVE NEČIM DRUGIM......
bebili | 06 Jul, 2009 22:58
Pobegosmo danas iz grada. Moj otac svoje penzionerske dane troši na svom placu.
Ako ćemo preciznije , troši ga u kući u kojoj se rodio.
Iza kuće je ogroman hrast. Ne zna se koliko stari hrast broji leta, ali je pogolem.
Kazu da je taj hrast "zapis"- zapisno drvo.
Kad sam se malko raspitala šta je zapisno drvo , našla sam ovakvu informaciju:
"Veruje se da je zavetno drveće imalo ulogu prvih hramova kraj kojih su se ljudi molili Bogu. Narodno verovanje kaže da drvo zapis ne valja seći, penjati se na njega, niti grane njegove goreti makar i same pale, jer ćeš umreti. "
A lep nam je taj hrast u dvorištu, krasi ga i daje hladovinu za vreme najvećih vrućina.
I tako danas, dođosmo mi do hrasta.
Izbacim ja neku ležaljku pod njega i obavestim okolinu da ću da dremnem i da me ne uznemiravaju.
Zaspala sam kao da sto godina krevet videla nisam.
A pre nego što cu da zaspim, malo mi se motale neke misli po glavi, pa se setih svoje pokojne babe.
Opasna zena, za ono vreme teška avangarda.
Bila iz bogate kuće, u majke jedinica, kažu da je zaustavljala dah kako je lepa bila.
Crvenokosa, a put bela kao mleko.
Baš i nije morala da deli te crvene gene i meni,
jer svake godine čim grane prvo sunce,
moje lice moze na konkrus "ko je pegaviji - Pipi Duga Čarapa ili ja"
i obavezno na tom konkursu pobeđujem.
I jedan dan, baba dođe kod svoje majke i kaže da će za pola godine da se porodi. (Dalje)
Ih, kao da ja mogu da stanem u reč - dve...
Imam 45 godine i racunam ( nadam se) da sam vecinski vlasnik svog zivota.
Vise me nista ne iznenadjuje - sem dobrote i paznje.
Radujem se svemu, prastam svima i biram svoje.
Omiljena sentenca mi je :
- Bolje da me mrze zbog onoga sto jesam, nego da me vole zbog onoga sto nisam .
Zivim svoju sentencu pretocenu u svakodnevicu i prilicno sam istrajna u postavci.
Neki mi i danas spocitavaju da mi je postavka neprofitabilna.
I u pravu su.
S njihove tacke gledanja…
S moje tacke gledista , radujem se sto nemamo iste tacke s kojih posmatramo zivot!
Za veliki deo srece koju imam zahvalna sam svom coveku i blagodarna na svemu cemu me naucio.
Za najlepse trenutke u mom zivotu zahvalna sam njegovom sinu,
koji mi je sa svojih 5 godina utrcao na zivotni teren i ostao na njemu!
Meni je polako vreme da sednem na trenersku klupu i da ga bodrim da odigra svoje sto bolje.
Dosegla sam neki svoj ekvilibrijum.
Nemam šta da dodam, ni da oduzmem.
Samo malko sabiram razne utiske na jednom mestu...
Ako vam se ne svidja ono sto citate, slobodno stisnite mali X u gornjem desnom uglu.
Zivot je kratak da biste se zamarali onim sto vam se ne dopada.
« | Jul 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |