........MALA ZAPAŽANJA MALOG ČOVEKA - VELIKI LJUDI SE BAVE NEČIM DRUGIM......
bebili | 03 Jul, 2010 17:23
Eto nama opet zabavice za široke narodne mase !
Pala vrhuška sa klinike i to ne bilo koje klinike...nego one u koju ni greškom nećeš da pogledaš ako prolaziš pored.
Pu, pu, daleko bilo!
Pljušte naslovi po novinama...."Uhapšen načelik, primao mito"..."Farmaceutske kuće podmićivale lekare"..."Decu trovali bespotrebno citostaticima"....
Prosto ne znaš koje novine pre da kupiš da zadovoljiš patološku radoznalost.
Opšte je poznato da je radoznalost jedan od najrasprostranjenijih nacina da zavaraš svoj prazan stomak, pasoš i bankovni račun.
Jer ako narod bude počeo ozbiljnije da misli o te tri pobrojane stvari, afere vise neće biti potrebne.
A tek radni naslov akcije...vrhunac cinizma..."Kraba"...
Zamišljam kako medicinske sestice koje nisu uspele da se dovuku i probiju do kreveta gospodina Načelnika i svojim naložnistvom steknu sitne i krupnije privilegije na naznacenoj klinici skakuću u svojim belim "Borosanama" i čarapicama prepunim likre kroz bolničke hodnike od kad se ovo dogodilo i pevuše "Under the sea".
Za jednu zemlju koja je u očiglednom slobodnom padu, vrhunac cinizma je kad uhićeni gospodin Načelnik samo nekoliko meseci pre toga prijavi gospodju Manekenku koja se bavila humanitarnim radom kako kraducka.
Ona kraducka, a on, bogme, krade...onako...sa najvišom stručnom spremom.
Pokušavam da se setim superlativa za rec "krade", al' mi ne ide od ruke.
Ja sam toliko glupa i smotana da mi ne ide čak ni deminutiv od te reči.
Zato ja svom detetu i neću imati bog zna šta da ostavim. Ni bankovni račun, ali ni ljagu na prezimenu.
Moje oštro oko ne može da ne primeti da se ljaga sporije troši od para na bankovnom računu, mada od kad se živi po asfaltu, nema više ni one fine rečenice "ne brigaj, taj je iz časne kuće i od časnog roda".
Kad smo kod časti, zamisljam one čestite lekare koji na posao dolaze nekim raspadnutim Puntom koji ne košta ni blizu cifre koju je gospodin Načelnik izdvojio za svoj mobilni telefon.
Nema tu šta da se čudimo, Načelnik mora biti u svakom trenutku dostupan za "hitne" slučajeve. To se zove radna disciplina i predanost ...otud potreba za tako skupim telefonom.
Vi mislite on to iz pomodarstva ili zato što voli ?! Bože, kako ste naivni!
Aferu baš pratim i strašno sam se neprijatno iznenadila što će, ukoliko se utvrdi krivica ove grupice snalazljivih ljudi , neki od njih izgubiti dozvolu da se bave svojom profesijom.
Potresoh se onoliko...tolike godine studiranja, tolike godine stažiranja, onoliki kongresi, pa večere gde se iz zdravstvenih razloga toči samo najskuplji viski, te silni naučni radovi, i šta sad?!
Da izgube dozvolu?! Pa šta im ostaje, da otvore prodavnicu kikirikija na ćosku jedne od ulica gde poseduju nekretninu?
Da odu na prekvalifikaciju koju Biro za zaposljavanje predano organizuje poslednjih decenija od kad nam je stopa nezaposlenosti dva puta veca od stope zaposljavanja?
Takvoj se surovosti nisam nadala, zaista!
Mozda ipak, ona prodavnica kikirikija avanzuje i proširi delatnost na prodaju semenki.
Mislim, nisu ovi lekari bili samo lekari, vec i uspešni menadzeri, pa novi počeci ne bi trebali da budu problem.
I kad razrade novi posao, lepo da stanu na vrata svoje kikirigdzinice ( čik izgovorite brzo ovu reč!) i demostriraju svoje proizvode i polako pljuckaju semenke na roditelje one dece koja su ležala na njihovoj klinici...i lečila se...
Neka uspešno ...
A za onu drugu je davno Desanka Maksimović koja nije bila lekar, ali je bila čovek napisala:
"Na humčici jabuka, a detetu se ne jede"
Izvinite, ja u prolazu...
P.S. Jednom davno mi je na toj klinici ležala majka.
Nje nema vec petnaestak godina, ne njihovom greškom.
Imala je sreću, pa je Bog podigao na lakši način. Valjda nije imala ljage na obrazu.
Ih, kao da ja mogu da stanem u reč - dve...
Imam 45 godine i racunam ( nadam se) da sam vecinski vlasnik svog zivota.
Vise me nista ne iznenadjuje - sem dobrote i paznje.
Radujem se svemu, prastam svima i biram svoje.
Omiljena sentenca mi je :
- Bolje da me mrze zbog onoga sto jesam, nego da me vole zbog onoga sto nisam .
Zivim svoju sentencu pretocenu u svakodnevicu i prilicno sam istrajna u postavci.
Neki mi i danas spocitavaju da mi je postavka neprofitabilna.
I u pravu su.
S njihove tacke gledanja…
S moje tacke gledista , radujem se sto nemamo iste tacke s kojih posmatramo zivot!
Za veliki deo srece koju imam zahvalna sam svom coveku i blagodarna na svemu cemu me naucio.
Za najlepse trenutke u mom zivotu zahvalna sam njegovom sinu,
koji mi je sa svojih 5 godina utrcao na zivotni teren i ostao na njemu!
Meni je polako vreme da sednem na trenersku klupu i da ga bodrim da odigra svoje sto bolje.
Dosegla sam neki svoj ekvilibrijum.
Nemam šta da dodam, ni da oduzmem.
Samo malko sabiram razne utiske na jednom mestu...
Ako vam se ne svidja ono sto citate, slobodno stisnite mali X u gornjem desnom uglu.
Zivot je kratak da biste se zamarali onim sto vam se ne dopada.
« | Jul 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |